*KILOMETRI LJUBAV DIJELE!

08.03.2013. <3!

17.08.2014.

i ne mirim se s tim da nisi vise, nisi moja ti...

Suze pomijesane sa maskarom od protekle noci su mi se ledile na obrazima. Sa svakim novim dimom cigarete je bilo samo jos jedno pitanje u mojoj glavi. Bila sam zatocena u mracnoj sobi sa svojim mislima, a od toga nema nista gore. Jecala sam sklupcana na krevetu. Nisam zeljela to. Nisam zeljela kraj, a bilo je mnogo mastanja. Proputovat cemo cijeli svijet, zajedno. Lezat cemo dok nas talasi budu zapljuskivali. Zivjet cemo sretno iako ne znam da kuham. Sjetih se Merlinovog stiha "Gdje smo sada mi, gdje su one rijeci velike?". Pisala bih ja jos puno toga, ali ne znam kako svoje misli da pretocim u rijeci. Po prvi put, ne znam.. Bol se ne moze opisat, bol se treba dozivjeti da bi ga razumio.

11.07.2014.

moj tekst :)

Tama. Sagorjela cigareta u ruci i casa viskija. Neka topla ljetnja noc. Veceras mi ne prija drustvo. Izgleda da su mi stigle tvoje kletve. Uspjela si, cestitam. Jos jednom si mi dokazala kakav sam gad ispao i sta si mi znacila u zivotu. Dokazala mi za cijeli zivot. Uzeh telefon i poceh ti pisat poruku. "Dovraga ja i moj inat. Znam, pogrijesio sam. Svaki dan te posmatram krajickom oka kada prodjes. Vidim sretna si, nasmijana i lijepa kao prije. Zelim da ti kazem da nema dana kada ne proklinjem sebe. Kada se ne zapitam sta bi bilo da si mi ti bila na prvome mjestu? Da li bi sada vodali nase klince i zivjeli u nekoj maloj kucici pored mora, kao sto smo mastali? Vjerujem da bi. Znam da ne zelis da cujes za mene, vidim da izbjegavas moj pogled. Ma, priznajem. Imao sam ja mnogo njih. Sve su bile iste. Ni jedna ti nije slicila. Ni jedna nije bila posebna, ma ni upola kao ti. Znas, bebo, volim te." Zapalio sam jos jednu cigaretu. Boca viskija je polako nestajala, a ja opet nisam mogao da predjem preko ponosa i posaljem u poruci svoja osjecanja. Nisam mogao kao ni onog dana. A ko zna, mozda bi sada sve bilo drugacije...

07.07.2014.

taman kad pomislim da voli me, on opet mi nanese bol!

Zgrcena je lezala na krevetu u mracnoj sobi, a izvor suza je tekao iz tih plavih ociju koje na tugu nisu navikle. Zeljela je da ode negdje, da nestane. Da se zaputi u nepoznatom pravcu i nikada se vise ne vrati u taj grad koji joj je nanio toliko bola. Iza sebe da ostavi sve lijepe trenutke, a jos je vise zeljela da zaboravi na tugu, bol i patnju koju je sada osjecala. On joj je nanio toliko bola, a samo on bi mogao taj bol da unisti i skloni daleko od nje. Zeljela je jedan cvrsti zagrljaj koji obecava da ce sve biti uredu, no ni njega nije bilo. Tekla je rijeka suza.
Telefon je dugo zvonio. Na telefonu se ispisalo "ljubav". Nije mogla da se javi. Glas joj je drhtao, jecala je. Nije htjela da zna da je boli. Vjerovatno je htio da kaze jos poneku laz. Htio je da se opravda, a ona zna da bi i sama povjerovala u najbezazleniju laz koju bi rekao. Znala je da bi njegovo jedno 'volim te' bilo dovoljno, ne bi morao vise ni da pokusava da se iskupi. Zeljela je srecu, a srecu na kraju mracnog tunela nije vidjela. Tjesila se onim 'sve ce proci', ali koja je svrha ako to nesto prolazi dok je on pored druge?! Zadnji atom snage je skupila da bi mu prekinula poziv i ugasila telefon. Toliko joj je pitanja prolazilo glavom. Zasto ona?! Djevojka koja je dala zadnji dio sebe za njega? Djevojka koja je bila spremna na sve, koja mu je nudila bezgranicnu ljubav, a opet na kraju nije dobila nista. Dobila je samo suze i bol. Mnogo suza i mnogo bola. Od silnih suza joj je ponestalo snage, te je svoje plave uplakane oci zatvorila i zaspala. Znala je ona da je jaka i da ce ujutru malo sminke sve to da prekrije, a da ce pred njih dvoje stati jaca i ljepsa nego ikada!

05.05.2014.

:-*

Da, cula sam. Price po gradu su vec pocele. Ne brini, doslo je do mene da si sretan. Cemu sreca drugima u inat? Reci joj da je volis i da je jedina koja ima tvoja srce, ali nemoj da ti budem ja u mislima dok joj budes prodavao te lazi. Odmah da ti kazem, nisam ljubomorna i ne zavidim joj. Mozda bi i bila da imam zbog cega bit. Ne glumi mangupa koji ne voli nikog. Svi mi vec dobro znamo kome pripada tvoje srce. Da, pripada meni. A tu djevojcicu zalim. Nije svjesna da bi je prodao za par mojih rijeci. Misli da je postigla nesto, ponosno me gleda kada se sretnemo ne shvatajuci sustinu. Znam da svaku noc zaspi i svakog jutra se budi sa strahom da se ja ne vratim u tvoj zivot. Ali, ja to ne zelim. Onaj ko prespava u narucju druge zene, istog trenutka mi postane nebitan. Ali ko zna, mozda jednog dana se vratim u nadi da joj srusim te snove i da joj izbijem taj ponosni pogled i stvari koje joj se motaju po glavi misleci da me pobijedila. A to ce, naravno, biti kada ja budem zeljela. :-D


Stariji postovi